Foto Pozitivno.hr

Ove godine, Slavonija i Posavina nisu čekale. Priča o afričkoj kugi i onoj staroj prijetnji, trihineli, natjerala je domaćine da urane. Tako je i kod nas, u inat kalendaru, ali u slavu tradiciji, ovog vikenda zamirisala vatra ispod kotla. Krenulo se u svinjokolju, a to znači samo jedno – vrijeme je za deliciju nad delicijama, za slavonsko i posavsko zlato. Vrijeme je za čvarke.

Kao tvrdokorni Posavac, znam da nema kompromisa. Recept je svetinja. Ali, ovaj put, uz mene je stajao šogor, čovjek iz Klinče, s duhom Prigorja. Bio je to odmah spoj istoka i zapada Hrvatske, tu, pored kotla u kojem se krčkalo narezano blago.

Vatra je pucketala, a lagani vjetar, kao da zna da pomaže, samo je raspirivao žar. Da bi majstori izdržali sate miješanja i cijeđenja, morala se "podmazati" mašina. Naravno, tu je bila ona prava, domaća rakija, da zagrije dlanove i dušu. Kako tradicija nalaže, dok se čekalo ono glavno, na brzinu se na ražnjić stvilo meso i krenuo  je roštilj. Tek toliko da se okrijepi tijelo prije nego što stigne prva tura vrućih, tek ocijeđenih čvaraka.

I baš kad je mast postala bistra kao suza, a čvarci dobili onu savršenu zlatno-smeđu boju, s posavskim receptom dovedenim do savršenstva, oglasila se i ženska strana stola. Gledale su onaj savršeni žar koji je ostao ispod kotla i imale su plan.

"Kad ste već gotovi s tim vašim poslom," rekle su, "taj žar je savršen za kestene!"

I tako je i bilo. U samo par trenutaka, posavski kotao postao je poprište zagrebačke jeseni. Zamirisali su kesteni.

A kakva bi to priča bila da se tradicije nisu spojile i u čaši? Dok smo mi, majstori od čvaraka, ostali vjerni rakiji koja grije iznutra, kestenjari su se okrijepili uz pitko, poznato okićko vino.

U jednom dvorištu, u jednom danu, spojilo se nespojivo, a opet tako savršeno logično. Na stolu su stajali vrući, hrskavi čvarci – ponos Posavine. Pored njih, u drugoj zdjeli, pušili su se pečeni kesteni – miris Okića i zapada. Vjetar je nosio dim vatre, miris masti, rakije, vina i pečenog kestena.

Čvarci su ispali odlični. Kesteni također. Istok i zapad Hrvatske složili su se da je tradicija, bila ona posavska ili prigorska, najbolja stvar na svijetu. Pogotovo kad se može podijeliti s obitelji.