Postoje te neke večeri kad se sport odmakne od štoperica, daljinometara i surove statistike, te postane čista, nerazrijeđena emocija. Takva je bila CRO Athletics Gala 2026., godišnji bal hrvatske atletike održan u Zagrebu. U dvorani koja je mirisala na lakirane parkete i svečane toalete, ali i na onaj nevidljivi, ali snažni miris tartan staza, okupila se obitelj "kraljice sportova".

Nije to bio samo protokolarni događaj. Bila je to večer u kojoj je prošlost ponosno stisnula ruku budućnosti, a sadašnjost se naklonila objema.

Četiri stupa hrvatske atletike: Suze i ovacije za životno djelo

Vrhunac večeri, trenutak kad je dvoranom zavladao onaj tip tišine koji se javlja samo iz dubokog poštovanja, bio je posvećen ljudima bez kojih bi povijest hrvatskog sporta bila neusporedivo siromašnija. Nagrade za životno djelo uručene su četvorici veličanstvenih: Mladenu Kršeku, Branku Zorku, Janu Farinu i Ivanu Akrapu.

Kada su jedno po jedno izlazili na pozornicu, pljesak nije bio samo protokol; bio je to gromoglasni "hvala" za desetljeća odricanja.

Mladen Kršek, trenerski mag iz AK Dinamo-Zrinjevac, čovjek koji je "stvorio" generacije atletičara, dobio je priznanje za rad u sjeni, tamo gdje se bruse dijamanti. Branko Zorko... To ime nije samo zapisano u rekordima; ono je urezano u sjećanje svakog tko je devedesetih, u onim teškim godinama, pratio sport. Njegovi srednjeprugaški finiševi bili su simbol ponosa. Jan Farin i Ivan Akrap, arhitekti i graditelji sustava, ljudi bez kojih bi mnogi klubovi i savezi ostali tek skice na papiru, dobili su zasluženo priznanje za svoj nevidljivi, ali ključni rad.

Njihova skromnost na pozornici, dok su im se oči caklile od emocija, bila je lekcija svima prisutnima o tome što znači istinska veličina. Oni su temelj na kojem danas stoji hrvatska atletika.

Zlatna mladež u naletu: Budućnost je već počela

A onda... preokret energije. Na pozornicu je stupila mlada garda, generacija "Z" koja ne priznaje autoritete na stazi, ali ih poštuje u povijesti. Jana Koščak, Veronika Drljačić, Vita Barbić i Sara Delić – to nisu samo imena laureatkinja; to su imena koja se s respektom izgovaraju na svjetskim juniorskim i seniorskim prvenstvima.

One su donijele energiju, osmijehe i potvrdu da se u hrvatskim klubovima radi vrhunski. Jana Koščak, sa svojom svestranošću, podsjeća nas da "nemoguće" u atletici ne postoji. Veronika Drljačić, brza poput misli, Vita Barbić i Sara Delić, svaka u svojoj disciplini, donose nadu u nove medalje.

U muškoj konkurenciji, pljesak su izmamili Igor Štrk i Marino Bludek. Svaki od njih ima svoju priču o odricanju, o borbi sa samim sobom na putu do vrha.

Kraljica i njezin vječni tron

Naravno, nijedna atletska zabava nije potpuna bez Nje. Sandra Perković (Elkasović) došla je, vidjela i – naravno – pozirala s peharom. Iako je već osvojila sve što se osvojiti dade, Sandra i dalje posjeduje onu glad, onaj natjecateljski duh koji je čini jedinstvenom. Njezina prisutnost bila je podsjetnik na standarde koje je postavila – standarde koji su toliko visoki da se čine nedostižnima, ali koji mlade tjeraju da skaču više i bacaju dalje.

Više od večeri, više od sporta

CRO Athletics Gala 2026. nije bila samo podjela plaketa. Bila je to sportska priča o kontinuitetu, o ljubavi prema sportu koja se prenosi s generacije na generaciju. Bio je to skup ljudi koji razumiju što znači "krvariti" za svaki centimetar i svaku stotinku.

Dok su se svjetla u dvorani gasila, a laureati odlazili sa svojim nagradama, ostala je lebdjeti misao: hrvatska atletika nije samo živa; ona je vitalna, snažna i spremna za sve izazove koje donosi budućnost. Četvorica veličanstvenih su nas naučila sanjati, a ova zlatna mladež spremna je te snove pretvoriti u realnost.