Dok iranskim ulicama u svih 31 provinciji odjekuju krici protiv klerikalne elite, svijet se pita: je li ovo samo još jedan val prosvjeda ili svjedočimo završnoj fazi izraelske doktrine "Smrt tisuću rezova"?

Povijest bumeranga: Od Homeinija do danas

Od samog dolaska na vlast 1979. godine, Ajatolah Homeini i klerikalni režim koji je uslijedio, uložili su sav svoj državni bit u uništenje Izraela. Negiranje prava na postojanje "cionističkog entiteta" postalo je temelj iranske vanjske politike. Kako bi taj cilj ostvarili, Teheran je godinama financirao, obučavao i naoružavao proksi skupine poput Hamasa u Gazi i Hezbollaha u Libanonu, stvarajući "prsten vatre" oko Izraela.

Ipak, desetljeća sijanja nestabilnosti na Bliskom istoku stvorila su odnos smrtnog neprijateljstva koji se danas, kroz precizne i razorne operacije unutar samog Irana, režimu vraća poput bumeranga. Ono što je započeo Homeini, danas dovodi Iransku vlast na rub ponora.

Strategija iz sjene: Što piše u knjigama?

Izraelska strategija prema Iranu, detaljno opisana u literaturi poput "Target Tehran" (Jeremy Bob) i nedavnih memoara bivšeg šefa Mossada Yossija Cohena, više nije usmjerena samo na nuklearne centrifuge. Danas je to totalni psihološki i tehnološki rat. Prema doktrini opisanoj u knjizi "Victory" (uzor na pad SSSR-a), Mossad ne teži izravnom vojnom sukobu, već:

• Paralizi sustava: Cyber-napadi na banke, sabotaže vodovoda, opskrbe gorivom i električne mreže stvaraju kaos koji režim ne može kontrolirati, a istovremeno izazivaju masovno nezadovoljstvo naroda koji ostaje bez osnovnih potrepština.

• Institucionalnoj paranoji: Spektakularne operacije usred Teherana natjerale su iransko vodstvo da sumnja u svakog člana Revolucionarne garde (IRGC) – od osobnih kuhara do najviših generala. Nitko više nije siguran, a povjerenje unutar vrha vlasti je nepovratno uništeno.

• Potpori disidentima: Osiguravanje neometane komunikacije (poput Starlinka) prosvjednicima onemogućuje režimu uvođenje informacijskog mraka. Uz to, obavještajni kanali navodno služe i za opskrbu disidenata materijalom potrebnim za sabotaže i diverzije na ključnim točkama režimske moći.

Ključni faktor: Artesh vs. IRGC

Najveća nepoznanica ostaje Artesh – regularna iranska vojska. Dok su elitna Revolucionarna garda (IRGC) i milicija Basij ideološki stupovi režima koji ne prezaju od najgoreg nasilja, Artesh se tradicionalno smatra "čuvarom nacije, a ne mula".

Najnoviji izvještaji iz siječnja 2026. sugeriraju da su neki zapovjednici Artesha odbili naredbe za gušenje prosvjeda u regijama poput Kurdistana. Ako dođe do otvorenog raskola između regularne vojske i IRGC-a, režim gubi svoj zadnji fizički štit.

Tri scenarija za budućnost Irana

Na temelju trenutne analize, pred Iranom su tri puta:

1. "Meki" pad / Vojni udar: Artesh i mlađi, pragmatični časnici IRGC-a uklanjaju vrhovnog vođu kako bi spasili državu od potpunog uništenja. Ishod: Tranzicijska vlada i kraj klerikalne vlasti.

2. Sirijski scenarij: IRGC se povlači u svoja uporišta i započinje brutalni građanski rat protiv naroda i etničkih manjina. Ishod: Dugotrajni kaos, milijuni izbjeglica i potpuno razaranje zemlje.

3. Preživljavanje u izolaciji: Režim uspijeva ugušiti prosvjede uz neviđenu razinu brutalnosti i ostaje na vlasti kao "Sjeverna Koreja Bliskog istoka". Ishod: Totalna međunarodna izolacija i trajna ekonomska propast.

Najvjerojatniji ishod: Kraj "Islamske Republike" kakvu poznajemo

Iako je rizik od građanskog rata visok zbog etničkih napetosti, Iran ima snažnu, obrazovanu srednju klasu koja želi funkcionalnu državu. Većina analitičara vjeruje da će gospodarska propast (inflacija preko 60% i pad rijala) u kombinaciji s Mossadovim subverzivnim akcijama dovesti do kolapsa sustava iznutra prije nego do otvorenog rata svih protiv svih.

Mossad je možda povukao "tisuću rezova", ali zadnji, odlučujući udarac zadat će sami Iranci na ulicama Teherana, tražeći natrag državu koju je režim desetljećima žrtvovao za svoje ideološke ratove.

Fotografije generirane uz pomoć AI Gemini